Nije toliko važno što ekrani čine – nego što djeca propuštaju zbog ekrana!

Ako želite iznaći konkretne podatke koju štetu ekrani i igrice radi djeci, nećete ih naći baš ne znam kako puno.

Najtragičniji dio ekrana i digitalja nije što bi oni nešto ne znam što činili djeci

(ajde da na ovom blogu uzimamo zdravo za gotovo  da ste osigurali da djeca ne gledaju nasilje, pornografiju, gluposti i ne igraju nasilne igrice – a ako ste digitalni roditelj početnik super da ste došli – imamo nešto i za vas – molim vas, pogledajte ovdje)

nego ono što su djeca ZBOG EKRANA PROPUSTILA. Tu stvar može poprimiti gotovo tragične razmjere. Nemojte se bojati ekrana i digitalnog svijeta, gadgeta – oni su super. Sat do dva dnevno ukupno. Čak i da fulamo nešto, 2 sata naspram ostalih 14 budnih sati nije neka tragedija. (Ako imate izazov sa limitiranjem vremena na uređajima, evo tekst o aplikaciji koja vam u tome može pomoći.)

Pomozite djetetu (a o tome će biti i na ovom blogu puno sadržaja) da ta dva digitalna sata ispuni najboljem od najboljeg, i to u tri segmenta – najbolja igra, najbolje učenje i najbolje druženje i vaša digitalna kompetencija je mrak mrakova i možete pitanje digitalije mirno staviti ad acta. U sljedećim tekstovima ću pisati nešto o prijedlozima tih visoko vrijednih sadržaja. I možda budemo nešto i zajedno učili – stay tuned! 😉

Roditeljstvo je većinom analogno – jer su djeca analogna

Djeca uče gledajući mrave – kako se koncentrirati, zapažati detalje, razumjeti što je upornost, čudo i ljepota. Djeca o svijetu uče penjući se i padajući, o ljudskom tijelu uče imajući “ranice” kad padnu… Djeca uče kako igrati igrice od roditelja – za negejmerske roditelje evo fantastičan način da se približe djetetu, prošetaju i pokažete primjerom kako se igra i kako se koristi digitalni svijet sigurno i pametno.

Sjediti za ekranim previše sati (više od 2 sata dnevno) znači ne pružiti sebi ili djetetu priliku da razvijemo sve svoje resurse, zdravlje i sav kapacitet za radost!

Kao dio prirode sigurno svaka naša stanica ima ljubavnu vezu sa spektrom sunca i vjetra, zemljom, travom… a ono što čine naše ruke aktivira naš mozak… svi sustavi našeg tijela povezani su jedni s drugima i što se više vrtimo, krećemo, dodirujemo svijet oko sebe, izlažemo se prirodi, ljudskom dodiru, glasu, smijehu, što više koristimo svoje prste da slažemo, radimo, gladimo i hranimo druge životinje – to više učimo.

O tome divno priča Rajko Rajović.

Nemojte mene pitati o matematici i zemljopisu, prirodi i književnosti u kontekstu učenja. Školstvo je jedan od mogućih oblika učenja. Dobar ili ne – prosudite sami. Ima stotine oblika i mogućih formi za učenje.

S time da je učenje za djecu proces koji ispunjava svaki njihov dan. Izložite ih punini ljudskog iskustva, prirode i svakodnevice. Programirani su da uče, čak i bez ikakvog našeg poticaja. Matematika? Priroda? Hrvatski?

Meni je sve to JEDNO. To su samo nazivi kojima je školstvo napravilo neku preglednu strukturu. More je biologija, fizika, filozofija i književnost. Svaki cvijet je svijet i kompletna znanost, matematika i umjetnost u jednom. Sve boje, spektri, kutevi, svi pridjevi i epiteti, emocije i simbolika – sve je to u jednom cvijetu. Koje vaše dijete gleda, bere, suši, preša, crta, miriši… opjevava, gazi, poklanja…

A ono najvažnije je – iskustvo. Da dijete kuha i mete, da ide u dućan i računa koliko mu ostane sitniša kao nagrada za kupljeno, da se svadi u parku i miri, da se penje i da osjeti sve sile svemira i prirode na svojoj koži.

Da crtajući svijet oko sebe nauči gledati i da boljim gledanjem bolje crta. Da pjevajući uči slušati, i skačući da uči se veselju. Da gledajući vas vidi kako se živi, kako se obnavlja kroz hobi, kako se priča i šuti, kako se hoda i bori za sebe.

Ako gleda u ekran – sve to bi moglo propustiti – a to je strašno – ne ono što na tom ekranu vidi.

I na kraju i ne najmanje važno – ako išta želimo u svoje dane, onda je to danski Hyggea koncept – vrijeme obiteljskog zajedništva u kojem se događa samo lijepo. Maženje i dijeljenje lijepih priča, čista pozitiva bez kukanja, kritiziranja i popovanja, samo ugodno i toplo bivanje s voljenima.

I već čujem da mi kažete kako radite do 17 sati, i stižete doma u 18, da djeca idu na ove i one aktivnosti, jer u školi nemaju prilike… stres… Da vas tište švicarci, radite dva posla da pokrijete sve što treba… da imate nepredvidivo radno vrijeme… da ste umorni…

Da. Znam. I zato smo kao odrasli odgovorni za puno više od dječjeg vremena za ekrane. Odgovorni smo za to kako mi sami živimo.

Pustite hajku na ekrane. Ako su nam djeca previše na ekranima jer nemamo što drugo im pružiti, možda smo loše birali posao, možda ne vjerujemo da možemo bolje… možda smo loše birali svoju vlast, možda dopuštamo da dragocjeno vrijeme i resurse krade kaos koji financiramo i – biramo. Možda je problem s ekranima zapravo problem da imamo katastrofalno lošu politiku, klimu i obrazovanje u ovoj zemlji?

Možda nismo preuzeli dovoljno odgovornosti za svoju sudbinu. Možda nismo shvatili kako odgovornost nije samo kritizirati i zabranjivati ekrane (ili još gore – davati ih djeci, a onda kukati jer ih koriste). Odgovornost je stvoriti preduvjete da blagostanje stvara sretan analogan i sretan digitalni svijet.

Rado bih da na kraju ove propovijedi imam nekog tajnog aduta za kojeg mogu dati preporuku da glasate 😀 I da će taj riješiti sve, osigurati bolje škole, bolju poduzetničku klimu. Ali, nemam. Jer se možda ti, čitatelju, nisi kandidirao. Jer ti nisi dao svoj obol. Jer ti, kolega, nisi ponudio svoje znanje nekome tko može napraviti impact.

Jer ja, evo, nisam dala dovoljno od sebe za svoju lokalnu zajednicu…

Možda… možda… sve je ovo možda. Ono što je sigurno – ekrani nisu odgovorni za ništa. Ljudi su odgovorni.

 

 

 

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s