Onokad znaš da ima boljih od tebe… ali poanta i nije u meni

Kad me Ivana iz Woman in Adria, važnog portala za poticanje ženskog poduzetništva, iznenadila pripremom stranice za svoju knjigu Pedeset poduzetnica koje nas inspiriraju prvi impuls bio mi je – daj nemoj mene.

Imam cijelu listu razloga:

  • Moji prihodi, prihodi onoga što radim nisu tako visoki kao poslovi nekih drugih žena
  • Nisam ostvarila niti pola onoga što smatram uspješnim poslom – ustrojila malu tvrtku koja odgovara na najrazličitije zahtjeve edutainment potreba, kreira, stvara, savjetuje, okuplja super tim… i prepoznata je na tržištu
  • Koliko sam ja grešaka napravila u poduzetništvu!

I tako dalje… i tako dalje.

A onda sam polako shvatila, kroz razgovor s Ivanom – koja kaže da svaka poduzetnica ima više-manje sličnu listu… – a i meni je sinulo – nije to do mene. Moja priča može biti poticaj nekome. I to je bitno. Ja sam krenula svojim putem tragovima nekih koji su se odvažili prije mene. Njima dugujem cijeli svoj svijet. Ne želim prekinuti niz. Ako drugi misle da mogu biti inspiracija nekome, bit ću…

Možda nekome tko stenje pod čizmom terora loših odnosa u korporacijama. Tko ide krivim putem svog života jer misli da mora. Netko tko, poput mene, ima izazov usklađivanja posla i majčinstva jer ja sam, nažalost, single mom… i još mom bez snažne podrške obitelji… često bez ikakve podrške ikakve obitelji.

Naše obitelji, ponekad i prijatelji, često žive iz straha, iz vlastitih limita, okovane idejama koje su proizvoljne kao i sve druge ideje (“sigurni posao”, “nemaju ljudi novaca za to”, “ne možeš to jer…”…) i često se nađete sami ispred predivnog, čudesnog života i suočeni ste sa dvama realnostima – vi vidite svijet koji se nudi u svojoj raskoši i ljepoti – i vidite ljude koji ga gledaju, isti taj, i vide zlo, naopakost, nemogućnost, siromaštvo i rasap. I birate… nazad u svijet “ne može se”… ili naprijed, gdje se može. Često za stalno ili bar privremeno bez tih ljudi…

Tim više je važno pričati, podržati druge, ponuditi ruku onima koji će isto barem na kratko ostati sami sa sažalnim pogledima svoje sredine – poludila i ostavila posao u državnoj službi – mora da joj u glavi preskače… 

Možda  mogu biti inspiracija nekome tko misli da je njegova ideja glupa i da nikad neće uspjeti postane jasno da je svaka ideja, življena srcem, dobra ideja i netko je treba, baš onakvu kakvu ste je vi osmislili…

I tako sam, sa svim rezervama usprkos, zauzela poziciju nekoga tko se nada da može inspirirati. Za sve one kojima možda na dijelu vašeg puta mogu poslužiti kao ono malo svjetlo koje upućuje prema naprijed, prema naprijed…

Imam još dalek put za prevaliti. Izazova za savladati. Ali, činjenica da ima vas kojima treba nada, koji ćete uspjeti samo ako vam mi koji smo možda korak ispred pokažemo da se može, ako slomimo otporne predrasude i posljedice lošeg i isključivog obrazovanja, razornog djelovanja društvenog okruženja ovdje u zadnjih valjda 100 godina… snaga je koja mi šapće – moraš 😀

Možete! Ima smisla!

Biti poduzetnica znači zauzeti se za sebe, za svoju obitelj, pokloniti šansu sebi i svojoj obitelji da živite po svojim mjerilima, otvoreno, u skladu sa svojim vrijednostima. Znači šansu da upravljate svojim vremenom i resursima. Birate ljude s kojima se okružujete. Ne morate raditi s nekim čiji vrijednosni sustav ne rezonira s vašim. I daje slobodu koja vrijedi svake neprospavane noći.

Što treba za uspjeh?

Pa, ne znam, i ja još učim, tražim, pitam se 😀 Za neke vrste uspjeha treba veza, mito, korupcija, prodaja duše… za neke druge vrste uspjeha treba pamet, upornost, sposobnost da uvjerite ljude u ono što radite i da je to dobro. Ja se bavim ovom potonjom vrstom.

I polako već mogu vidjeti na ljudima imaju li poduzetnički grif. Jer samo je jedna stvar bitna. Uvjerenje, stav, želja. Odlučnost. Ma što odabrale, bit će teško. Vraški teško. Ma kako mali biznis i ideja, bit će na trenutke nemoguće. I tu je uspjeh. U svadavanju nemogućeg. Kako? Učenjem, ustrajnošću, stalnom promjenom sebe na bolje, podrškom koju nekad primiš od drugih, vjerom… Sve ostalo naučit ćete putem. Dok je srca i pameti, ne trebate se bojati. Niste naučili plivati stojeći na rivi i misleći. Skočite. Smočit ćete se, zadihati, biti očajni, ali i zaplivati.

Sretno!

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s