Junaci Pavlove ulice – knjiga o tome zašto danas djeca mogu upasti u vodu – i vjerovatno neće umrijeti kao siroti Nemeček

  • Kakva knjiga za djecu?! – suznih očiju konstatirao je moj sin nakon što Nemeček umre. Čitali smo zajedno.  Ja sam se gušila u suzama.
  • Zašto nam daju da tako nešto čitamo?

Iako je istina da lektiru treba modernizirati, potpuno se slažem sa izborom knjige Junaci Pavlove ulice. Romana u kojem dječak umire od neke prehlade, možda upale pluća ili samo obične temperature. Umire, sahne, a niti liječnik mu ne može pomoći.

Ljudi prečesto žale za prošlošću, idealizirajući svijet u kojem, objektivno, nitko od nas ne bi želio živjeti niti trenutka.

Žudite li odvesti svoje dijete u svijet u kojem bi bilo u stalnom riziku od smrti jer nije bio paracetamola. Paracetamola! Da ne govorim o svim drugim lijekovima, tehnologijama i tehnikama koje spašavaju djecu, omogućujući im sluh (ako su gluha), i vid (ako su slijepa), da hodaju (ako su hroma). Pustite priču. Ne želimo. Nitko to ne želi.

6842253071_a9b35831c0_z

Može li me itko pogledati u oči i reći – je, djeca su mogla umrijeti jer su se nahladila, u strašnim patnjama, ali to je bolje – od ovog danas?

Nadam se da tako daleko ne bismo išli. Paracetamol, antibiotici, proteze, tehnologije liječenja i otkrivanja svega i svačega (da, do kopanja po genetskom kodu) događaju se znanošću, znatiželjom i ljubavlju istraživača. Jaka računala nisu samo tu da nas opterećuju, ona mogu izračunati omjere i statistike i pravilnosti nesagledive količine podataka, a snažni elektronski mikroskopi spasit će milijune djece od patnje, bolesti i preuranjene smrti.

Nemeček je umro jednom. I u nekom novom romanu u kojem se djeca bore za komad zelenila, nažalost, možda opet neće dobiti bitku.

Možda će opet, kao i tada, sve biti ispred djetinjstva i radosti, onog bitnog u životu. Ali, Nemeček neće morati umrijeti.

Kad izvrnemo, obrnemo i svedemo na apsurd – pikanje vašeg djeteta po smartphonu, njihova tvrdoglava narav koja ne priznaje ne i snažna STEM edukacija je ono što će, možda, spasiti Nemečeke širom svijeta.

Ako mi nađete samo jedan razlog zašto je to loše, pristat ću na žestoke kritike tehnologije per se.

A to da se može zloupotrijebiti, iskoristiti krivo, napasti drugoga – zašto mi to pričate? Pa to isto možete stolcem. Kamenom. Pisaćom mašinom. 

Ali, to ne radimo. Ne vidim zašto bismo smatrali da je zlouporaba ili nasilje tehnologijom nešto što ne možemo spriječiti – kao što smo spriječili i obračune stolcima po školi. Ako se i dogodi, to je epizodalno i ima posljedice – pa obično nije prečesto.

Velite da se to u školama ne radi, a roditelji puštaju djecu bez nadzora u digitalni svijet? E, to JE problem. To svakako JEST problem… Rješiv, srećom, zar ne? Za razliku od Nemečekove smrti u doba prije paracetamola.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s