Domaći ajvar je ultimativna budućnost digitalne stvarnosti

Svako prevratno vrijeme (a mi definitivno živimo u takvom) sadržava obilje otpora, straha i društvenih tenzija – jer se ljudi ne snalaze, stvari se mijenjaju i ljudi se boje. Za radna mjesta, moral društva, djecu. .

Gledam svaki dan verbalne obračune onih koji bi naprijed – i onih koji bi nazad. Hoćete u politici, hoćete u našoj kurikularnoj reformi, hoćete u roditeljstvu…

Rastužuje me polarizacija društva vidljiva u cijelom svijetu i tendencija da se podiže panika oko svega. Rekao bi čovjek da smo ugroženi sa sviju strana:

  • chemtrailsi (?!)
  • bankari, urote
  • uništava nas tehnologija načisto (?!)
  • razvoj medicine i farmacije rekao bi čovjek – zlo nad zlima
  • napadoše nas napredni / nazadni / uništiše društvo homoseksualci, homoseksualce zatucani tradicionalisti…

Dok se u stvari ne događa ništa od rečenog. Bogatiji smo, zdraviji, sretniji, živimo dulje, djeca nam umiru manje – nego ikad prije u povijesti. I ratova je manje.

Jedina istina o zlu je da su mediji sve gori. Ali nemojte ih čitati. Imate blogove 😀

Događa se promjena društva i ljudi se – boje. A tako je teško reći da se bojiš. Puno je lakše priključiti se nekoj hajci i istjerivati krivca. Kao na karnevalu. Spalimo slamnatu lutku i problem riješen. Nekome je to gay, nekome katolik, nekome robot, nekome kapitalizam, nekome cijepljenje. Kuku. Kuku i lele, ljudi moji 😦

FUTURIZAM I STUDIJ BUDUĆNOSTI

Kada sam bila na predstavljanju Digitalne akademije, programa koji ima za cilj podučiti našu djecu vještinama potrebnim da prosperiraju u vremenu svog života (umjesto da vjeruju u vještice – farmaceute, vampire-bankare, uroke-chemtrailse i to) njihova Maja je u svojoj prezentaciji rekla nešto što me baš inspiriralo.

  • U našem je društvu normalno studirati povijest, ali kada bih htjela studirati budućnost, to nije moguće. Tu mogućnost nemam.

A ja si pomislih – pa da! Doista! Lijepo je znati povijest, svašta se iz povijesti može izvući, ali zapravo – ako nam nešto treba, to je studij budućnosti. Znanje uništava strah. Pa zašto onda nemamo studije budućnosti.?

Imamo futuriste, onih par ljudi koje povremeno neki medij prenese, gotovo u kategoriji brkate žene i muškarca koji zubima vuče kamione, ali nemamo redovan sat budućnosti  gdje će naša djeca mozgati i pripremati se za dobar život koji im naša civilizacija može osigurati. Nemamo – jer nemamo.

AJVAR JE RJEŠENJE, A JEDINO ČEGA SE TREBA BOJATI JE STRAH… 

Mislim da je osnivač Amazona rekao kako se u razmišljanju o budućnosti previše koncentriramo na stvari koje će biti drugačije, umjesto da razmišljamo o stvarima koje će biti – iste. Ljudi će čitati, ljudi će jesti, odijevati se, željeti putovati i trebati krevet da u njega legnu. 

Na toj svijesti treba graditi budućnost svog posla. I unositi u poznato promjene koje će dolaziti putem.

Kad slušam, s tugom, sve te današnje paranoje, strahove, polarizacije i drastične tendencije povratka “starim vrijednostima” (a koje su u stvari novotvorevina, ono što je folk stvarnoj narodnoj glazbi) imam jednu želju:

Bože, voljela bih sudjelovati u projektu koji bi educirao ljude da vide sebe, mogućnosti za svoj boljitak,  da prepoznaju dobro svoje sadašnjosti i svoje budućnosti. Ne samo fancy startu-up histere, njima je sve jasno. Nego ono, common people – obične ljude, ljude iz susjedstva. Za koje je danas više opcija nego ikad. Je. Samo ne znaju. Ne zna se 😦 I onda se ne gleda u opcije, nego u katastrofu.

Jer, ako gledaš u katastrofu, kladim se da katastrofu i vidiš, pa se bojiš, pa napadaš imaginarne neprijatelje. (Čak i kad katastrofa ne postoji).

Zar nije bolje biti kao dijete – imati imaginarne prijatelje?! Nego gomilu mističnih imaginarnih neprijatelja koji zapravo daju simboličnu formu strahu…

Da, poslovi više nisu što su bili, da “sigurnost” na koju smo navikli više nemamo, da, moguće je da je sve što ste učili u školi krivo i morate opet i morate uložiti malo više truda… istina je da stvari jesu teške. I odgojit klince danas je teško.

Ali opet – ajmo stat na loptu – je li nam stvarno toliko teško?!

Teško je bilo u konc-logoru. Teško je bilo gladovati u srednjem vijeku. Teško je bilo gledati kako ti djeca umiru jer paracetamol i antibiotik nisu bili izumljeni!

Ovo s čime se danas nosimo je izazov. Ma, blagoslov!

I KAKVE VEZE IMA AJVAR S TIM?!

Ljudi vole ajvar. Radio ga robot ili radili ga vi, treba paprika, češnjaka i vatre – treba vaša zemlja, vaše ruke (ako ništa za pritisnuti gumb na robotu), treba neka receptura – i dalje robot kuha samo ono što čovjek smisli, što je vaša baka vas naučila.

Puno stvari ostaje isto, a to je da ljudi vole ajvar, domaći kruh, turšiju, da ljudi vole ručno rađene odjevne predmete i kreativne torbe…

Što više gradimo masovnu proizvodnju i gomilamo novac (nemojte sad brojati tko gomila, bitno da ga ima, pa će i do vas doći) – ljudi će više željeti živjeti dobro, jesti dobro, družiti se dobro. I željeti će sve više novca uložiti u dobar ajvar, domaći kruh, lijepu haljinu, ručno rađeni ormar.

Da, da, paralelno će kupovati i smeće i paralelno će rasti i korporacije – ali ljudi, jel biste mogli svojim ajvarom nahraniti 7 000 000 000 ljudi? Ne bi. Pa onda nemojte željeti da zbog vas ljudi gladuju. Ima mjesta za svih.

Budućnost je u ajvaru. U vrtovima s eko hranom. U proizvodima koji će naći svoj put do tehno-managera. Jedan dio ljudi će programirati, robotirati, inovirati poslovne modele… ali i oni će ogladnjeti. I njima će trebati gaće, da prostite, možda i unikatne, koje će im iz ljubavi pokloniti supruga. S personaliziranim vezenim izrazom ljubavi. Vezite. Kuhajte. Štrikajte. Imajte OPG-ove da ja dođem sa svojom djecom i preslagujem daske, da djeca osjete život. Toliko toga ima za raditi!

Budućnost zatvara mnoge puteve – da bi otvorila još više njih. Sve dok gledamo zatvorene puteve, ne vidimo one otvorene. One čiste i prostrte pred nama. 

Kad dupkom punu žlicu ajvara istovariš na tanjur uz pečenje u toplini božićnog ugođaja život je dobar. A ako zakurite vi ili dijete, imate paracetamol pa ne morate umrijeti, kao u dobrim starim vremenima, od vrućice. Možete popiti paracetamol i onda opet jesti ajvar.

Imate Netflix i ne morate gledati reklame pa da vam se djeca popnu na glavu tražeći 100 E vrijednu plastičnu glupu igračku (što će vam to? 100 E uložite u neku štednju) ili kupite jeftinu kartu i pokažite djetetu svijet. Toplo vam je, nekad su se i kraljevi smrzavali. Cijene koječega padaju, zbog robotizacije, globalizacije, rastućeg kvantuma znanja.

Sve je dobro.

ALI OBRAZOVANJE DJECE SE NE DA AUTOMATIZIRATI… NITI VRIJEDI BAKIN RECEPT… NITI GA MOŽEMO SAMI…

Jedino što ćete se morat potrudit, skupa sa mnom, je obrazovanje. Jedina stvar koja nije do ajvara ili do recepta vaše bake, koju ne može riješiti robot ili jedan poduzetnik je obrazovanje.

Kada se pomirimo s budućnosti i shvatimo da je dobra i da se ne bojimo više – vrijeme je da kao društvo otvorimo vrata budućnosti i naučimo svoje klince da misle i prave ajvar, prave robote, razmišljaju kritički. I bave se budućnošću… možda neće imati za štrebati nazive bitaka i one nemoguće dosadne godine, ali će itekako imati prostora za imaginaciju, crtanje, pisanje i pjevanje… znajući da ma što bilo ajvar uvijek ostaje okus djetinjstva, blagdana i posao koji će moći raditi – ako ga vole i žele.

A osim ajvara mogu raditi toliko toga. Mogu živjeti živote vrijedne življenja. Najbolje živote koje je bilo moguće živjeti ikada. U povijesti čovječanstva.

Reformu ćemo moći provesti onda kad zavolimo vrijeme u kojem živimo. Onda kad nas mine strah. Ovaj potpuno neopravdani strah – koji nas zavarava. Zbog kojeg ne prepoznajemo pravog neprijatelja – neznanje, zaostalost, uništavanje mozgova klinaca

Sva ova hajka i društvena podjela – to je jedna djetinjarija – ljudi gledaju imaginarne neprijatelje u nepostojećim prijetnjama.

Fear not, my friends! Ajvar ostaje ajvar. I u tome je sva bit. I kad ga dostavlja dron, i kad ga miješa robot i kad se prodaje putem Facea. Ajde da ne uništimo generacije slijepim strahom koji nema nikakvog, ali nikakvog temelja…

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s