Kad si toliko digitalan roditelj da ti djeca više i ne mare za igrice

Budući da otvoreno zagovaram tehnologije u istoj rečenici s djecom i obitelji često smo na meti predrasuda kako samo “visimo na uređajima” i zar se ne bojim ovog ili onog – a sve u stilu da ne pretjeramo s digitalijom… Tako da sam odlučila podijeliti realnost, našu zmazanu, izreckanu digitalnu stvarnost.

S puno neurednosti za čistiti po podu.

img_20161217_145514

Dočekala sam čak i da mi djeca kažu da im je zabavnije nešto izrezivati, biti na zraku ili snimati sadržaj Youtubea – nego gledati tuđi sadržaj. Kažem vam – klinci su pametniji nego što mislimo, a tu je i:

JUDO-PRINCIP

Kad netko nasrne na tebe, lijepo se ne opiri – samo se pusti i onaj koji nasrće na tebe će lijepo izgubit ravnotežu, na tebe, i onda ga imaš. Ako te netko vuče, daj se povuć, stvorio si napadaču nevolju, on je van balansa i već ga imaš u kravati.

Ne želim reći da se fizički obračunavam s djecom doma 😀 Ili da mi je cilj dohvatiti ih u kravatu; želim reći da je fiksacija na uređaje, u mom poimanju, često posljedica besmislenih zabrana, demonizacije i međusobnog nerazumijevanja. I što više roditelj brani, dijete osjeća želju i ne znam, fiksira se ta bitka moći… Nisam sigurna da je to nužno.

Uređaji i tehnologije moraju biti dio naših života jer jesu. I moraju postati dobre za nas (taman da i nisu)- jer moraju, jer drugu alternativu nemamo.

Reći da smo u vlasti nečeg zlog i to je kraj?! Molim, razmislite o ovom stavu!

Ne znam tko može učiniti tehnologijom nečim dobrim za svoju obitelj, ako ne roditelji- svojim radom, mudrošću, strpljenjem, stalnim učenjem. I djeca. Zapravo – djeca (morate ih samo naučiti slušati, oni su iz kuće od sutra, oni već sve to znaju). No, prvo ih moramo prihvatiti, realitet tehnologije. Ona po sebi nije dobra niti loša, nego – jest, tu je idemo vidjeti što s time.

Kad ste tu da podržite videoigricu (ali uz vodstvo u odabiru primjerenosti, u vremenskom limitu, ako je to normalna stvar…) – ona više nije nešto ne znam što. Samo obična igrica. Nikakvo polje bitke, napetosti… Ima, nekako, manje važnosti. Ne mogu govoriti općenito, ovo je moje iskustvo, a vidim iskustvo i mnogih drugih obitelji…

STRAHOTA VIRTUALNE STVARNOSTI

VR bili probali, kupili, nekad idemo u druge svjetove, nekad ne, tu je, pa kad zatreba… Moj sinko je čak i napravio svoj vlastiti funkcionalni VR head set… od dva povećala iz seta za promatranje mrava i random smeća koje je našao. Ničim izazvan. Ili izazvan dječjom željom za stvaranje i potaknut ogromnim znanjem koje je danas opće dostupno.

Izgleda kao pravi prototip, ali funkcionalno je radio mjesecima.

img_20160621_230522

A evo i video, making fool out of myself 😀 na VR rollercoasteru. Kupili smo VR app za dva dolara i uživali. 15 kn koštao je naš VR, načinjen od smeća i nađenih leća. Naš prvi VR. Sad imamo pravi, plastični za 15 i cardboard za 4 USD! Raskoš!

https://goo.gl/photos/NdvRvjs7BqbX88XW6

STRAHOTE DIY NEREDA & OKOVI SU KRILA DA SE BRŽE LETI

img_20161217_145536

Znate onu – oprostite na neredu, djeca i ja stvaramo uspomene? Kod nas je to doista tako i ponekad je teško procijeniti je li više nereda od mene ili djece, ali u svakom slučaju stvaramo uspomene i youtube videa, a bome i nered.

Ovo s okovima i bržim letom:

Kad mama nije spremna investirati u profi-youtuberski studio, djeca se sjete i naprave vrlo funkcionalnu zamjenu, koristeći selfie-stick.

Znam da puno ljudi ima puno protiv selfie-sticka, ali eto, mi nemamo, a i dobro dođe, kad postaješ youtuber. Napuniš bocu pijeskom za WC za ljubimce, utakneš selfie-stick i namjestiš kut, visinu, nagib kako ti srce želi i tvoja karijera može početi.

Youtube video kako napraviti svoju go-pro kameru (wannabe) je u montaži. Koja će sadržavati malo editiranja, dodavanja slova, glazbe, dakle, učenja na n-tu. Djeca kažu – sama će, znaju koji alat, imaju tutorial kako se to radi, a ja mogu piti kavu i pisati bedastoće na Facebooku.

Što mi, roditelji, tu da ne volimo? Čega da se bojimo?

(Osim nereda, koji ponekad youtuberi ostave na podu i odu dalje, a nisam ja vaša služavka… i znate već priču svake majke i oca…)

Sve, ali sve je uvijek isto, samo su nam “lopate” i “plastelini” malo drugačiji…

 

 

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s