Kamo vodi sav taj tehnološki razvoj? Treba li nam sve to? Zar ne možemo biti sretni jednostavnim kućanskim životom?

U naslovu je najčešći prigovor tehnološkom razvoju, uvođenju tehnologija u obrazovanje, potrebi da se o tehnologiji, digitalnim medijima i gadgetima razgovara i da se djecu uputi i vodi kroz digitalni svijet.

U čemu je, dakle, stvar, zašto nam sve to treba? Evo mog odgovora…

Pa, pitaj nekoga tko ima teško bolesnog člana obitelji i koji dobiva skrb zahvaljujući tehnološkom razvoju – i ozdravi – treba li nam sve to? Treba. I više od toga.

Uskoro ćemo pobijediti rak. Olakšati druge teške bolesti – ili ih iskorijeniti.

Djeca – živa i zdrava

Pogledaj svoju djecu i pomisli – bi li preživjeli, da nemamo ovaj snažni trend smanjenja smrtnosti novorođenčadi – zbog znanosti i tehnologije? Pitaj baku – koja je rađala “pet sebi, pet Bogu” je li sretna zbog svih svojih unučića, živih i zdravih – a čak i ako su rođeni prerano, ako imaju poteškoće – žive i razvijaju se.

Obilje hrane

Pogledaj u frižider i usporedi sa glađu i oskudnim namirnicama ne samo stotinama godina iza nas – nego možda samo šezdesetak godina iza sebe – i uostalom – pogledaj gdje razvoj još nije došao. Ljudi gladuju i djeca umiru.

Neprirodna hrana te brine? Mene ne. Siti smo, živimo dulje, bolje. Imamo priliku ostvariti se kao ljudi (dok roboti i računala rade zamorne poslove koje smo nekad prebirali prstima) jer živimo dulje, bolje i zdravije.

Razvoj ne može ići pravocrtno – samo medicinske pingalice i samo lijekovi za djecu. Razvoj potiče iz kreativnosti, nesputanih ideja; klinac koji je naganjao Nintendo razvio je dio mozga, stvorio neki klik i neku ideju koja mu je pomogla da pingalica koja spašava živote bude bolja i spasi život više.

Hoćemo li se ulijeniti i ne raditi ništa?

Koliko vidim, nekima nije potrebno ništa digitalno, osim čaše pive i ofucane klupe da ne rade ništa, cijeli život. Nisam sigurna da će ljudski karakter biti izmijenjen prisutnošću naprednijih tehnologija. Niti na bolje, niti na gore. Odgoj je i dalje potreban, nužan i zadatak roditelja. S aplikacijama ili bez njih.

Ljudi se otuđuju?

Mislim da se spajaju. Po interesima, strasti, zajedničkim vizijama. Lakše i brže nego ikad. Imaš ideju – crowdfundaj. Želiš upoznati nekoga – napiši poruku na Facebook. Želiš raditi nešto, a ne znaš kako? Internet je prepun dragih ljudi koji dijele znanje besplatno i rado se druže – pisanjem, uživo… live… Otuđuje se tko se želi otuđiti…

Možda se stvari mijenjaju – i manje smo skloni družiti se s ljudima drugačijih uvjerenja i načina života. Drugačije je. Možda ima to i loših strana. Ali, gledajmo dobre strane! Naša djeca nikad neće morati patiti od samoće, ma u kako malom mjestu živjeli. Potreban je klik miša da pronađu svoju zajednicu. A onda se može autom ići i uživo upoznati ljude.

Blogeri se druže. Forumaši se druže. Facebook grupe organiziraju druženja, portali organiziraju evente. Samo ako želimo vidjeti nešto loše – vidjet ćemo.

Zaključak

Nemojte, molim vas, uzeti stvari zdravo za gotovo. Pogledajte oko sebe, pogledajte djecu, svoje planove i usporedite to s neizvjesnošću, gladi, bolesti, smrtnosti prije samo stotinu godina. I usudite se vjerovati da može biti još bolje.

A to nekad ide bedastim gadgetima, suludim softwarima, slijepim ulicama, pokemon histerijama… Michelangelo je napravio stotine skica i žvrljotina da bi napravio svoja remek djela. Naša civilizacija isto radi žvrljotine – ali na koncu ishod je bolji život, zdravija djeca i potencijal sretnijeg života. Potencijal – jer niti jedan robot neće uzeti vaš život i dušu u svoje ruke. To je na vama. Imate sve. Budite zahvalni i dijelite izobilje s drugima kroz svoju kreativnost, znanje i sposobnosti.

Hoće li putem trebati odgojiti djecu (i sebe) da uzmemo dobro i ignoriramo loše – da. Ali, tako je bilo oduvijek. Nekad se zvalo scile i haribde. Sad se zove cyber bulling i ovisnost o ekranima. U osnovi – istva stvar:)

 

 

 

Advertisements